INTERVJU: Iva Damarija

Čak devet puta je proglašena najuspješnijom vozačicom u Hrvatskoj, tri puta je osvojila CEZ lady kup, a u prosincu 2019. imenovana je Predstavnicom hrvatskih žena u FIA Women in motorsport. U svojoj karijeri čak dvaput je osvojila najviše priznanje HAKS-a  – Zlatni volan. Upoznajte Ivu Damariju. 

Što te je navelo da se počneš baviti auto utrkama?
Sasvim sam sigurna da je presudan miris i zvuk..još od malih nogu meni je mirisalo ono što je svima dugima smrdilo..benzin, gume, buka motora..to me vuklo..a navuklo me kad sam probala 😊

 

Koja je prva utrka na kojoj si nastupila?

Moje prvo natjecanje bilo je Autoslalom Preluk 2007.godine – to je bila utrka koja je “prelomila” čime  ću se baviti ostatak života. Otišla sam okušati se u pravoj konkurenciji da vidim “gdje sam”.. završila sam 58. ukupno od 120 natjecatelja, i druga u konkurenciji devet vozačica. Taj dan sam se zaljubila u slalom..

 

 

Koji rezultat smatraš svojim najboljim uspjehom / na koji si posebno ponosna?

Najboljim uspjehom smatram 4.uzastopna CEZ ladys kup slalom naslova jer je konkurencija na tim natjecanjima izuzetno jaka i bilo je situacija gdje sam se borila doslovno u tisućinkama. Sezona 2019. je do sada moja najuspješnija sezona i posebna je jer sam za nju i od grada Pule dobila priznanje za najuspješniju sportašicu što smatram velikom stvari kako za mene tako i za automobilizam.

Imaš li uzor u autosportu?

Michele Moutton – žena neponovljivih rezultata u svjetskom rally prvenstvu, živući je dokaz da vrhunski rezultati u autosportu nisu rezervirani samo za muškarce.

Kako se pripremaš za natjecanja?

Budući da se ovime bavim dosta dugo, a jedini prekid kontinuiteta natjecanja bio je 2012.  dok sam bila trudna, mijenjao se dosta kroz godine i način pripreme. Kad sam počela voziti trenirala sam na jednom poligonu vojne baze u Puli gotovo svaki vikend ne bi li usavršila prolaz kroz čunjeve.. onda jedan period nisam trenirala ništa jer sam vozila dosta utrka pa mi je to bilo dovoljno. Nakon trudnoće krenula sam opet ispočetka sa 40 kila viška što je bio novi veliki izazov.. nekoliko godina kasnije nakon što je Neno rekao „kad pojačam auto morat češ ojačat te ruke“ moja priprema se svodi na trening u teretani. Tu moram obavezno spomenuti moju trenericu Robertu koja je puna strpljenja i razumijevanja- hvala Roby. Korona je naravno sve to zaustavila i poremetila, tako da mi je ova sezona opet nekakav “reset” ali vraćam se polako u formu..

Imas li neki neostvareni san? Neko natjecanje, auto i sl.

Voljela bi voziti rally, čak smo se ove godine ozbiljno pripremali za to ali dogodilo se previše nepredviđenih situacija koje su nas udaljile od toga za sada..

Koja ti je najdraža disciplina?

Autoslalom definitivno. Svaka mi je draga na svoj način i svaka ima nešto posebno ali autoslalom je br. jedan jer za rezultat traži maksimum koncentracije i pripreme .ne kažem da ostale discipline ne, nemojte me kamenovat odmah, ali sitna greška na slalomu te baca 10-15 mjesta natrag u poretku..

Kakva je konkurencija bila nekad u odnosu na danas?

Mislim da je konkurencija uvijek negdje podjednaka.. ukupan broj natjecatelja po disciplinama oscilira kroz godine ali pobijediti u ukupnom poretku neke discpline nikad nije bilo lako, biti među top deset isto ne može svatko bez obzira bilo 35, 80 ili 140 natjecatelja..

Mislis li da bi se žene trebalo više uključiti u autosport i na koji način?

Žene su posljednjih godina sve prisutnije u autosportu, svjedočimo tome kako globalno tako i kod nas.. ono što je bitno reći je da žene u autosportu nisu samo vozačice i suvozačice, one se sve više profiliraju kao suc na stazi, tehničarke, inženjerke, mehaničarke.. što se tiče samih vozačica nažalost još ne postoji kandidatkinja za  ili F1 ali izvrsnim projektima WIM komisije Girs on track nadam se da ce se ubrzo pojaviti.. bilo bi dobro da se o ženama u sportu priča, da se vidi da one postoje, da mlade cure i curice mogu imati uzore i same poželjeti okušati se za volanom..

Nešto o FD…

FD..nekako se pojavljivanje te discipline kod nas pojavilo paralelno sa početkom naših nastupa na inozemnim slalomima tako da smo te prve sezone propustili. U nekom trenutku bili smo slobodni u terminu FD Lim i Grobnik pa smo to odvozili i svidjelo nam se. Budući da iz svima poznatih razloga ove godine nismo izlazili van granica Hrvatske, odlučili smo odvoziti cijelu sezonu. I ove tri staze iz prvog dijela su odlične, meni sve nove (Učka mi je favorit) što je dodatni gušt i izazov tako da evo od jedne “‘ko zna šta će biti” sezone ispala je zapravo super zabavna..

Reci nam nešto o svom autu

Moj auto je autobianchi A112 koji je kroz godine doživio dosta preinaka. Na mojem početku bio je to abarth 1050 kubika i 70ks, dok je danas od tog auta ostala samo školjka i zelena boja. Danas je on simpatična vrckava igračka od 150ks (1400ccm) koju je stvarno gušt voziti. Dobro ima još par sitnica koje žicam muža da bude top ali nadam se i tome u skoro vrijeme.. 

 Tko ti je najveca podrska? I sponzori.

Definitivno je to moja obitelj. Moji su roditelji uz mene od prvog dana kada sam se izjasnila da bi probala voziti. Njihova je podrška bezuvjetna i stalna kao i ona mog muža i kčeri, i bez njih sigurno ne bi izdržala toliko dugo u oktanskom cirkusu. Osim obitelji tu su prijatelji koji nas također podržavaju, zovu i šalju poruke, dolaze navijati, prate na timingu – puno to znači.. Tu su naravno i sponzori i klub koji pružaju financijski back-up koji je u ovom sportu jako bitan. Od sponzora bi izdvojila moju prijateljicu Ivanu (Hocunalju) koja je zaslužna za Zelenkov “imidž” – sve moje ideje slaže i precrtava na njega već 7-8 godina. Tu su i naši poslovni partneri Valvoline i Inter Cars koji su uz nas gotovo od našeg zajedničkog početka, te CVH, Vulkal, Euroherc,Caffe bar Vrks, Banjole Assistance, Tunerc.. svaki od njih ima malu-veliku ulogu u svim našim uspjesima i hvala im na tome..

Imas li neki poseban ritual prije starta?

Svi mi imamo neke sitnice, nećete kod svakog ni primjetiti ali svako od nas ima nešto. Meni u džepu kombinezona uvijek mora biti neka sitnica “za sreću” koju mi ostavi moja Ines – nekad to bude i po kile težak kamen iz mora ili potrgana ukosnica koja me ispika ali eto ona je baš to poljubila mami za sreću 🙂

Kako najradije provodis slobodno vrijeme ili čemu bi se posvetila kad ne bi vozila utrke?

Najradije sa obitelji u prirodi – volimo šetnje i izlete. A čemu bi se posvetila – vjerojatno isto automobilizmu u nekoj drugoj ulozi, a sada kad tipkam ove odgovore mislim si kako imam dogodovština i priča možda bi mogla i knjigu napisati 🙂

Za kraj nešto što bi htjela spomenut, možda zahvalit nekome, poručit nešto 🙂

Nekad dok sam sjedila uz stazu i gledala druge kako voze mislila sam da je to meni nedostižno, da je to za mene nemoguće..danas znam da ništa nije nemoguće i zato slijedite svoje snove..

I zahvalila bi svom mužu šta me gura naprijed i pridrži kad pokleknem kako u životu tako i sportu..

Posted in Intervju.